Sunday, July 10, 2005

Serbia/Србија

(w)

SEE Guca Trumpet Folk Festival VideoBlog 2005!!!

PHOTOS belgrade kragujevac
VIDEOBLOG lowRes highRes


English version coming soon...

Ovo je ziva istina. Cekam bukvalno pred ulaznim vratima u avion, tacno ispred ‘kokpita’ dok se ‘strucna posada’ JatAirways nije smilovala da smesti nas par nesrecnika koji smo bili na listi cekanja. Pored mene stoje par devojaka i jedan tip. Tip je ono obucen kao, sljokice, frisko ispeglane lanene pantalone, izvezena bela kosulja kratkih rukava I nosi neke opasne naocale.

Posmatram ja njega, posmatra on mene. Sve ono kao nesto napeta situacija. Na njegovoj desnoj ruci uocio sam Rolex sa dijamantima, zlatni lancuga visi oko vrata i jos je ukrasen tetovazama na rukama ispod ramena. Tip je kratko osisan, plave kose I verovatno negde u svojim srednjim tridesetim godinama.

PHOTOS belgrade kragujevac

VIDEOBLOG lowRes highRes

Ovo vreme protice tako sporo, osecam kao da prolazi citav vek. Postaje napeto. Vise nisam siguran dali cu uopste da letim u Beograd. Ovi ‘jatovci’ su stvarno bezveze, totalne seljacine. Odlucim ti ja onako instinktivno da se predstavim ovom tipu koji nervozno setka ispred vrata jer mi je neverovatno poznat.

Izletim ti ja onako lagano da se neutralizuje bilo kakav akcent, Gospodine, ja se zovem Sinisa Vlaisavljevic. Izvinite sto vas uznemiravam ali htedoh da se javim jer mi se cini da se znamo. Strasno ste mi poznati. Kako se vi zovete?

PHOTOS belgrade kragujevac
VIDEOBLOG lowRes highRes

Njegova face se u istom momentu ukoci. On zastade citavih tridesetak sekundi i napokon se predstavi. Ja se zovem Matjaz ……., zaboravih mu prezime, ali nije ni vazno. Ja onako, ni pet ni sest, aaaaa “ Da niste slucajno iz Teslica?” Mislim se u sebi, “kakav sam ja manijak da pitam facu dali je iz mog malog rodnog grada”. Matjaz pocrveni u faci, odmeri me od glave do pete, pridje mi na nakih metar i tiho rece, “DA, JA SAM IZ TESLICA”, taj I taj. Ma koji crni Matjaz, ne zelim da objavim njegovo pravo ime ali facu znam od malena.

Neverovatno! Prepoznao je i Matjaz mene. Posle tolikih godina sam i ja nekog prepoznao. Izgrlismo se i izljubismo se nas dvojica ko braca. U isto vreme i nas predivni Jat se smilovao da nas pusti na let I cak nas ubaci u prvu klasu jer nigde drugo nije bilo mesta. Skoro dva sata leta smo Matjaz i ja pleli konverzaciju I koliko toliko se ispricali.

PHOTOS belgrade kragujevac
VIDEOBLOG lowRes highRes

Pazi, on se naravno ne zove Matjaz, negoooooo....faca je "sredio" Slovenske papire, koja je evo vec duze u EU tako da se odlucio da zivi i radi u Amsterdamu, kao Matjaz. Koje su to kombinacije:) I tako ti ljudi moji pocinje opet nova avantura, sada u jednoj od najlepsih zemalja sveta, zemlji pecenja, rakije, kafana I cigana, Srbiji.

Jako tesko sletanje, umalo smrtonosno, mislio sam moje zadnje. Kapetan "Mikula Mali" kao da sad sa broda ili kapira da vozi svinje ili vozi pilice. Mislim ono prednji tocak aviona je odskocio par puta i jako udario da su neki ljudi poceli da vriste. Ja pomislih, sva sreca pa nista nije zahrdjalo inace bi sada vec svi putnici bili u planu za put sest stopa ispod zemlje.

PHOTOS belgrade kragujevac
VIDEOBLOG lowRes highRes

Milorad, (orle) moj najmiliji kum me sacekao da ‘ladnim pivom i krenusmo mi odmah u Kragujevac. Bio sam u tom lepom gradu vec dva-tri puta i uvek sam se lepo proveo. Kumovi mi zive u “potoku”, deo naselja kad se ide od centra prema “aerodromu”. Olja, Miloradova sestra, uspesno nosi na ledjima “beauty salon” koji je dugo bio lociran u centru grada blizu autobuske stanice ali je sada radnju prebacila u poslovni prostor njihove rezidencije. Miloradu trenutno radi na nekom ekoloskom biznisu sto je pokrenuo sa ujakom iz Soko Banje i u poslednje vreme se usredsredio svu snagu na salon gde je postao "equal partner":).

Pre rata u Bosni, Milorad i Olivera (Olja) su ziveli na cetvrtom spratu, u istom ulazu zgrade u naselju Jovana Ducica u Teslicu. Tu su se svi stanari doselili polovinom osamdesetih. Milorad i ja smo zajedno pdrasli, isli u istu osnovnu (Mladost) i srednju skolu (Djuro Pucar Stari), prvi put se napili zajedno u njegovoj garazi od neke ljute crnogorske brlje (rakije) koju smo pili iz ketchup flasica-prijatelj i kum kakav se samo pozeliti moze.

PHOTOS belgrade kragujevac
VIDEOBLOG lowRes highRes

Budimir i Mirjana Cvorovic, njihovi roditelji su sada vec penzioneri. Karijere su proveli kao profesionalci kulinarskog zanata u cuvenom Hotelu Kardijal koji se dan danas nalazi u Banji Vrucici u predgradju naseg malog Teslica.

Kragujevac=zurka. Mislim da se tamo covek nikad ne moze da odmori, nema sanse. Svako vece smo izlazili po kaficima, nocnim klubovima i u teske sate ubijali se neverovatnim rostiljom. Vrucine su bile nesnosne, a klima uredjaji su ipak jos uvek retkost tako da smo se preko dana sakrivali po hladovini a nocu lumpovali, uglavnom Akademija i Getho.

PHOTOS belgrade kragujevac
VIDEOBLOG lowRes highRes

U isto vreme dok sam bio u Kragujevcu odrzavao se i muzicki festival u Novom Sadu. > EXIT je postao jedan od najposecenijih a ujedno u najpopularnijih festivala u ovom delu Evrope. Ipak, nisam imao snage da odem. Na kraju sam odlucio sam da malo pobegnem od Milorada i odem u Beograd da uknjizim par fotki.

Djordje Djukanovic, prijatelj iz Washington DCja, jedan od retkih uspesnih povratnika koje znam vec preko godinu dana zivi i radi u Beogradu. Djole me lepo ugostio u svom novom stanu tacno pored nove sportske arene na Novom Beogradu (sigurno me mrzi jer sam mu pojeo sav 'beef jerky:)'. Siroke ulice, lepo osmisljena arhitektura naselja i prostupacnost banaka i kvalitetnih prehrambenih prodavnica me stvarno podseca na Ameriku i zapadnu Evropu.

PHOTOS belgrade kragujevac
VIDEOBLOG lowRes highRes

Jedno vece smo izasli na splavove, zujali po gradu i jeli najbolje palacinke sa nutelom na planeti. Mislim, Ameri imaju ok pancakes, Francuzi imaju superiska crêpe, ali Beograd i Srbija imaju stvarno 'do jaja', daleko najbolje palacinke. Par dana sam setao po gradu, slikao Hram Svetog Save (slika gore), prelepe beogradske ulice, Kalemegdan, Skadarliju i po malo i fantazirao o mom zivotu na Balkanu. Ko zna, mozda se jednog dana i vratim.

Srbija sigurno napreduje, vidi se na svakom koraku a ljudi su toliko zeljni boljeg zivota i sanse za sigurnijom buducnosti. Elem, za nekih 100 Evra nadjem jednosmernu kartu za Tivat, Montenegro i krenem malo na more da vidim kumove iz Kanade i usput da pogledam par nekretnina u Boki Kotorskoj. Sledi Videoblog...




Pogledajte Videoblog